Kao mirno ljetovalište na zapadnoj obali Tajlandskog zaljeva, Hua Hin ne nudi previše uzbuđenja, a tržnica Cicada spašava ga od neslavne titule najdosadnijeg grada…

Dva sata udaljen morskom linijom od Pattaye, Hua Hin se čini kao da ti je na dlanu, ali kad u tvom plovilu započne drama u prostoru s putnicima, odjednom put kao da traje vječno. Naime, nalaziš se u onome što na Tajlandu zovu trajekt, a zapravo je hidrogliser i kad ubrzo nakon izlaska na otvoreno more krene skakati po valovima, kineski turisti oko tebe počnu masovno povraćati i tome nema kraja.

Beskrajno duga pješčana plaža dominira Hua Hinom

Da, veliko je olakšanje 120 minuta kasnije iskrcati se napokon na zapadnoj obali Tajlandskog zaljeva, ali slijedi novi šok, kad shvatiš da ti prijeti da želučane nuspojave od nemirnog mora budu jedino uzbudljivo što će ti se na ovom putovanju dogoditi.

Godinama posjećujem Tajland i naslušao sam se o Hua Hinu kao jednom od najuglednijih turističkih odredišta u ovoj kraljevini pa sam ga odlučio istražiti, no tamo me u siječnju, usred sezone nije dočekalo gotovo ništa zabavno.

Tragovi bogate tajlandske kulture su rijetki i namučiš se tražeći ih

Duge pješčane plaže za lijenu šetnju, brčkanje u bazenu svog kondominija, večera u centru grada u restoranima kakvih si vidio bezbroj na Jadranskoj obali i WTA teniski turnir niske kvalitete, smješten u to vrijeme na neuglednom mjestu, iza hrpe blata i željezničkog prijelaza koji miriše na urin.

Potraga za zabavom sa sretnim završetkom

Noćni život oko ulice Soi Bintabaht bio je koma, poštenog noćnog kluba nemaju, a domaćih za upoznati nigdje, svugdje lunjaju isključivo europski penzioneri te nezaobilazne kineske i ruske turističke horde.

Hram na brdu okupio je bezbroj malih majmuna

Istina, postoji hram Wat Khao Takiap koji je okupio na obližnjem brdu tisuće simpatičnih makaki majmuna, ali nisam se mogao družiti samo s primatima svaki dan. Trebalo mi je nešto bolje od toga.

Srećom, utjehu sam pronašao prilično blizu svojoj unajmljenoj sobi, pet kilometara od centra pretjerano rastegnutog grada, u ulici zvanoj Phetkasem Road.

Tržnica Cicada bila je dašak zabave i kulture koji mi je trebao. Već na ulazu te dočekaju dječaci koji vješto sviraju na improviziranim instrumentima i shvatiš da ti ovdje sigurno ne prijeti klasična huahinska dosada.

Mladi glazbenici u Cicadi te dočekaju na ulazu

Riječ je o prilično velikom kompleksu, u kojem ima pregršt štandova s raznim specijalitetima tajlandske kuhinje, ali to nije sve. Prostorom dominiraju brojni ručni radovi na prodaju, od neobičnih umjetničkih skulptura, do suvenira i odjeće, baš ono što mnogi turisti traže na svojim putovanjima.

Mene je pak osvojila pozornica, jer kazališna predstava na njoj bila je pravo osvježenje. Tajland je poznat po tome da se teatri uglavnom svode na raspjevane žene s penisom, nakićene hrpom perja, ali Cicada je ponudila nešto nama Europljanima zanimljivije, s običnim mladim ljudima u glavnim ulogama.

Ne znam zašto, ali još uvijek mi trnci prolaze kad gledam fotke s ove predstave

Mjuzikl se zvao “Hua Hin, nedostaješ mi” i radilo se o muškarcu koji se u dubokoj starosti uspijeva vratiti u prošlost kako bi spriječio motorističku nesreću koju je uzrokovao i u kojoj je tada izgubio ljubav svog života. Nerijedak scenarij u ovoj zemlji.

Čudni završetak zanimljive priče

Je li uspio spasiti svoju dragu? Nemam pojma! Taman kad je došao ključan dio predstave, prekinuli bi i naklonili se. A sljedeći dan opet ispočetka. Mjesec dana sam se vraćao u nadi da ću vidjeti drugi dio i rasplet priče, ali ništa od toga. Zbunjujuće, no opet bolje od raspjevanih Klingonaca u štiklama, s pernatim krilima kojima mašu.

Jazz dio Cicade idealan je za opuštanje

Cicada koju domaći izgovaraju Sikeda nudi još jednu poslasticu i to za ljubitelje jazza, jer se također održavaju koncerti nešto malo dalje od kazališne pozornice, ispred pregršt popunjenih stolova, uglavnom starijom populacijom. Opuštajuća atmosfera vlada ovdje, u gradu u kojem se inače muziku uživo zaista teškom mukom pronalazi.

Nažalost, ova tržnica radi samo od petka do nedjelje, a to su i dani u kojima Hua Hin ipak malo živne, kada ga posjećuju vikend turisti iz Bangkoka, što je čini se i svrha ovog uspavanog grada.

Zanimljiva Skulptura koju možeš naći na tržnici

Zabaviti se ipak još možeš i četvrtkom kada u blizini tada zatvorene Cicade radi tržnica Tamarind, s raznim gurmanskim radostima i svirkom uživo. Ostatak tjedna ni psi lutalice ne šeću okolo iza 22 sata pa dobro razmisli hoćeš li u Hua Hin doći na tri dana kako to rade pametni gosti ili ćeš biti potpuni mulac poput mene i ovdje dangubiti više od četiri tjedna…

Autor: Štefek Tajlandski

Imaš nezaboravnu priču, gurmansko otkriće ili vrijedan putnički savjet? Pridruži se ekipi “Putovanje za pamćenje” i podijeli svoj putopis još danas!