Za sve one koji žele okusiti šarm istočnog dijela Afrike, glavni grad Kenije je idealno mjesto za započeti svoju uzbudljivu avanturu…
Kad sletiš u Nairobi prvo što upadne u oči nakon što kreneš s aerodroma prema gradu je gužva u prometu. Nije to zagrebački tip gužve, nego pravi kaos!
No, zapravo to je i očekivano u ogromnom gradu s populacijom blizu 4,5 milijuna ljudi. Možete provesti sate i sate u nekom od taksija (Uber, Bolt) ili u njihovom glavnom obliku javnog prijevoza – matatu, što je naziv za izvana oslikani, a iznutra glasnim zvučnicima opremljeni autobus ili minivan, ne baš novih godišta.
Za turista iz Europe nije baš najudobniji prijevoz, na vrućem suncu i bez klime, s ljudima natiskanim kao sardine. U tom metežu auta, matatua, boda-boda (taksi motocikli) i pješaka koji tumaraju cestom, stvarno je čudo da nema još i više stradalih u prometu nego što kaže statistika. A kaže da ih ima mnogo.
Najbolji izbor prijevoza svakako je taksi. Ne radi se samo o udobnosti i sigurnosti, već i poštovanju koje dobiješ. Naime, nakon uspjeha naše reprezentacije na SP-u u Rusiji svaki taksist zna za Hrvate, jer Kenijci su tada masovno navijali upravo za Hrvatsku. Također su na Svjetskom prvenstvu uočili bivšu predsjednicu Kolindu i oduševljavaju se njezinim fizičkim izgledom.
Vjerovali ili ne, čak su i hrvatski najpopularniji brendovi došli do Nairobija. Moram reći da sam bio oduševljen kad sam u trgovini naišao na Vegetu, a posebno kad sam ugledao Lino Ladu koju sam odmah morao kupiti.
Dva različita lica prijestolnice Kenije
Nairobi je grad ekstrema, vjerojatno kao i drugi afrički gradovi. Ako se nađete u centru grada, neće vam biti puno drugačiji od bilo kojeg drugog velegrada u svijetu – stakleni neboderi u kojima su smještene razne multinacionalne kompanije, fini restorani, državne institucije i hoteli.
Jedna od razlika doduše je izostanak terasa na otvorenom, što Zagrepčaninu naviknutom na sjedenje na terasi i pijuckanje pića brzo počne faliti. Međutim kad se izvučete iz centra, ti ekstremi dolaze do izražaja, ovisno u smjeru kojeg kvarta krenete.
Nevjerojatno je da u krugu od par kilometara imate kvartove koji izgledaju kao kenijska verzija londonskih ili njujorških elitnih kvartova, s lijepim vilama okruženim visokim zidovima i kamerama, a u garažama parkiranim Range Roverima, te drugi ekstrem, kvartove koji jedva da imaju asfalt, gdje ljudi žive u barakama i tumaraju okolo izgubljenog pogleda.
Da ne govorimo o slamovima koji stvarno nisu mjesto za imalo dostojanstven život. U jednim kvartovima je užitak šetati po lijepo uređenim pločnicima s pogledom na egzotično raslinje i zelenilo, dok u drugima samo čekaš hoće li te srušiti neki auto, boda-boda ili ti netko ukrasti sat, mobitel ili neki drugi predmet.
Baš zbog toga se ne preporučuje lunjati okolo usred noći, već koristiti taksi prijevoz do noćnih klubova, restorana i ostalih lokacija koje želiš posjetiti nakon što padne mrak.
Srećom, tijekom mojih 5-6 posjeta glavnom gradu Kenije nisam imao nikakvih neugodnosti, iako sam bio u svim vrstama kvartova. Kenijci su bili prema meni druželjubivi i ostavili pozitivan dojam, no moram priznati da se nisam tamo družio sa širokim krugom ljudi.
Pazi što odijevaš u kojem kvartu
Zanimljivo, čak je i vrsta odjeće koju je primjereno nositi na ulici ovisna o tome gdje se nalaziš. Moja cura živi u kvartu koji nije ni najbolji ni najgori, te je par puta svoju odjeću birala ovisno gdje smo išli.
Ako smo bili u njenom kvartu, izbjegavala je previše otvorena ramena ili upadljive i atraktivne kombinacije, pogotovo zato što smo u njenom kvartu ja kao bijelac, a ona kao crnkinja ionako privlačili pažnju.
Inače, u Nairobiju ima svašta za doživjeti. Od safarija u nacionalnom parku koji je smješten uz rubove samog grada pa do posjeta utočištu za napuštene slonove i nosoroge, poznatom pod nazivom Sheldrick Wildlife Trust.
Osnovan 1977. godine od bračnog para Sheldrick, s ciljem zaštite divljih životinja i njihovog zbrinjavanja, ovo utočište uspjelo je dosad podići više od dvije stotine slonova i jedno je od omiljenih mjesta europskih turista, s cijenom ulaznice od 500 kenijskih šilinga. Postoji mogućnost doniranja pa čak i posvajanja slona ili nosoroga, odnosno redovitog slanja novca za zbrinjavanje određene jedinke.
Otprilike 40 minuta od centra grada nalazi se i Giraffe Center, osnovan s ciljem educiranja mladih Kenijaca o divljim životinjama i okolišu, ali omogućuje i stranim gostima da se druže s najvišim životinjama na svijetu.
Što je najbolje, zapravo ne moraš potegnuti daleko da se družiš s egzotičnim životinjama, jer majmuni slobodno šeću po parkovima i kad se nađeš među njima, velike su šanse da će ti se pokušati popeti na ramena.
Tu je i Nairobijev nacionalni muzej koji slavi bogatu kenijsku povijest i naslijeđe, ali ima i park sa zmijama koji je bio poseban doživljaj posjetiti.
Opušteni noćni život i dobar izbor hrane
Naravno, ne možemo govoriti o Nairobiju da ne spomenemo njegov odlični noćni život, u gradu u kojem ljudi zaista znaju kako se rasplesati i uživati, a Kenijke s velikim simpatijama i poštovanjem jedva čekaju upoznati strane goste i s njima se družiti.
U svakom slučaju, u Nairobiju je idealno dan započeti nekom od spomenutih aktivnosti u prirodi te zatim otići na večeru u neki od mnogobrojnih odličnih restorana koje glavni grad Kenije nudi.
Ponuda je odlična, a raspon kreće od jeftinih, a dobrih kenijskih ili npr. etiopijskih, sve do otmjenih s kuhinjama iz cijeloga svijeta. INTI Nikkei Experience je meni bio jedan od najboljih, kombinacija peruansko-japanske kuhinje.
Zatim noć treba nastaviti u nekom od noćnih klubova gdje ćete se susresti s odličnom atmosferom i prijateljski raspoloženim partijanerima, kako lokalnim tako i onima iz cijelog svijeta. Moj omiljeni definitivno je Brew Bistro Lounge Rooftop u kvartu Westlands, gdje atmosfera oko ponoći zaista bude užarena, a izbor pića i muzike odličan.
Posljednje što treba spomenuti je aerodrom Jomo Kenyatta International. Izgledom solidan, puno veći od našeg, ali na samom ulazu odmah skeniraju prtljagu i ljude, tak da se zna stvoriti red vani pred ulazom i onda propustiš let ako nisi bar tri sata ranije došao.
I da, za ulazak u Keniju treba vam viza, ali izdaje se na aerodromu i nema nikakvih problema oko nje. Platiš 50$, ispuniš formular i to je to. Službenici koji ti izdaju vizu još i srdačno popričaju s tobom. Radi se o gradu koji me potpuno osvojio i preporučujem ga svima…
Autor: Mzungu
Imaš nezaboravnu priču, gurmansko otkriće ili vrijedan putnički savjet? Pridruži se ekipi “Putovanje za pamćenje” i podijeli svoj putopis još danas!
