Povratak na mjesto mog najvećeg turističkog fijaska. Bilo je potrebno punih pet godina da se vratim u Bangkok, grad u kojem je zapravo počela moja avantura na jugoistoku Azije…

Taj moj prvi dolazak u grad kojeg domaći zovu Grung Tep Mahanakon bio je stvarno debakl. Nisam znao ništa o egzotičnim putovanjima i taksisti su se na meni namirili za cijelu godinu, a ja sam svima veselo plaćao ogromne količine bahta, za svaku ponuđenu glupost.

U Bangkok sam stigao na popravni ispit

Još mi je uspjela i bankovna kartica ispasti iz novčanika i očistili su sve s nje u treptaj oka. Uz sve to tada nikad nisam čuo za Google Maps pa sam bio izgubljen većinu vremena i vozači su mi stvarno mogli raditi što su htjeli.

Da se te 2014. godine nisam tjedan dana kasnije preselio u Pattayu i njome oduševio, vjerojatno se ne bih nikad više vratio na Tajland. No, sudbina je htjela drukčije.

Odlazak na tekmu Tajlanda i Australije bio je veliki gušt, unatoč smogu i žegi

Pet godina kasnije vratio sam se u ovu golemu urbanu tvorevinu od gotovo 10 milijuna stanovnika, potpuno spreman za sve izazove nakon pregršt mjeseci provedenih u Kraljevini, pun iskustva pa čak i s impresivnim poznavanjem tajlandskog jezika, siguran da se neće ništa slično ponoviti. I doista nije. Međutim, definitivno me tamo nije dočekao najuzbudljiviji grad na svijetu, niti nešto posebno privlačna društvena zajednica.

“Kud te vrag vodi tamo u taj zagušen promet i prljav zrak?”, upozoravali su me moji tajlandski frendovi i imali su donekle pravo. U siječnju ove godine smog je bio na pretjeranoj razini i to je bilo nešto što si morao uzeti u obzir pri svojim dnevnim aktivnostima. Promet je pak kaotičan, ali tome sam doskočio smještajem u blizini podzemne željeznice, u modernom Silomu, daleko od turističkog dijela grada pa su taksi muljatori ostali bez jedne žrtve.

Promet u Bangkoku na lošem je glasu, ali nigdje na Tajlandu nije bajan

Ono što me najviše mučilo bila je strahovita vrućina, u kombinaciji s vlagom. Kao da si u kotlu! Nisam mogao vjerovati da preseljenje samo stotinjak kilometara dalje može u toj mjeri promijeniti klimu, no nije isto kad je grad na moru ili potpuno okovan betonom, daleko od Tajlandskog zaljeva.

Skromnija verzija Manile i Singapura

Znojio sam se tako iz dana u dan, ali redovito tuširanje spašava stvar i nisam dao da me to zaustavi u upoznavanju metropole čije se ime zapravo može prevesti kao Grad Anđela.

Moderni urbanizam za mene je uvijek inspirativan

Dijelovi grada u kojima sam obitavao – Silom, Sukhumvit i Siam obilovali su modernim, visokim neboderima, uz nadzemnu i podzemnu željeznicu kao dodatnu potvrdu težnje ka futurizmu i moram priznati da mi je uvijek gušt hodati u takvom okruženju, pogotovo u večernjim satima, sanjareći o proboju na vrh svijeta u jednoj takvoj primamljivoj urbanoj poslovnoj džungli.

Međutim, Bangkok je skromnija verzija sebi sličnih gradova u ovom dijelu svijeta. U odnosu na Singapur nije toliko niti uređen ni čist ni dobro organiziran. U odnosu na Manilu, nije ni približno srdačan ni druželjubiv, iako je ipak moguće upoznati zanimljive osobe i u ovom okruženju, ali ide to sve sporo i malo teže.

Razvikani Sukhumvit Soi 11 izgleda kao geto, a ne kao najskuplja ulica za partijanje

Noćni život ovog velegrada možemo u grubo podijeliti na tri vrste. Turistička partijana Khaosan Roada je divlja, gledaš oko sebe frajere kako doslovno padaju na nos dok pokušavaju hodati ravno, a oni koji ostanu na nogama, hodaju okolo u japankama i to je amaterska greška, uz toliko stakla na podu od razbijenih flaša.

Tu su i nekakve crvene četvrti, poput Nana Plaze i Soi Cowboyja u kojima robotizirane žene pokušavaju izvući iz napaljenih stranaca novac za svoje predstave i možeš završiti lijepo opelješen, no s druge strane pivo je jeftino pa ako se znaš kontrolirati, to je dobro mjesto za zagrijavanje.

Jeftino veliko pivo i promatranje curki koje mame turiste u Soi Cowboy

Ipak, ono što slijedi ako se prebaciš u najrazvikanije noćne klubove ispod je očekivanja. Bilo da odeš u Soi Sukhumvit 11 ili Royal City Avenue, te dvije ulice izgledaju mračno i zapušteno, no svejedno te tamo dočeka malo pivo po cijeni 50 HRK, plaćanje upada od najmanje 60 HRK i izrazito ukočena ekipa, kao da se nisi ni maknuo iz Europe.

“Bangkošani najviše vole navečer ići u restorane koji su u trendu i dobro uređene barove, tamo se fotkati i to stavljati na Instagram,” objasnila mi je jedna djevojka kako ovdje funkcionira noćni život.

Parkovi izvlače današnji Bangkok

Ok, možda se nećeš pretjerano zabaviti izlazeći van u glavnom gradu Tajlanda, osim ako nisi pijani Khaosan studoš koji pada po podu, ali nije sve tako crno ovdje.

Parkovi su definitivno najjači adut Bangkoka

Dapače, našao sam nešto što me zbilja oduševilo, prirodne oaze koje su savršeni bijeg od gradske vreve. S jedne strane zabavna plovidba rijekom Chao Phraya o kojoj smo već govorili, s druge prekrasni parkovi locirani na nekoliko mjesta u gradu.

Bio sam smješten blizu Lumpini parka, mjesta koje pred zalazak sunca okuplja stotine džogera, a preko dana iz vode izlaze poprilično veliki gmazovi i sunčaju svoje duge repove.

Prilično veliki gušteri šeću okolo u Lumpini parku

Pomalo politički obojen, pod čvrstom kontrolom hunte i njezinih simpatizera, Lumpini traži od tebe stav mirno točno u 18 sati kad se pušta himna, no ako zanemarimo pokoji politički skup potpore diktaturi, riječ je o zbilja prekrasnom ambijentu. Kilometri prekrasnog zelenila uz nebodere u pozadini. A oko tebe brojni tebi slični trkači s kojima se natjeravaš kroz 2.6 km dug krug.

Tu je blizu i veliki Benjakitti park koji se preuređivao i bio nedostupan u to vrijeme pa sam morao daleko potegnuti do drugog velikog prirodnog odmorišta, ali nisam požalio.

Chatuchak jezerce okuplja mlade vikendom

Vjerojatno ste čuli za Chatuchak vikend tržnicu, ali ono impresivnije od tih drangulija su parkovi koji je okružuju. Chatuchak park mirnije je mjesto od Lumpinija, idealan za šetnju i lijeno odmaranje na dekici, a posebna atrakcija su vodeni monitori, golemi gmazovi koji povremeno isplivaju iz vode i ako na njega slučajno naletiš u žbunju poput mene, imaš osjećaj da je pred tobom Godzilla. Ugriz mu je otrovan, ali srećom boji se ljudi i bježi od nas.

Turisti obično posjete Chatuchak park, ali im promaknu dva još veća i ljepša u njegovoj blizini. Riječ je o parkovima Queen Sirikit i Vachirabenjatas, spojenih u veliku zelenu površinu. Kad vidiš savršeno dotjeranu prirodu u ovim oazama ne možeš da se ne zapitaš zašto i ostatak Tajlanda nije tako čist i uredan.

Queen Sirikit park je zaista perfektno uređen

Ovdje ćeš također naći nekoliko kilometara dugu, primamljivu džogersku stazu, ali i sadržaje za djecu, travu, drveće i bare te ponešto prigodne tradicionalne muzike. Nema niti previše Tajlanđana u ovim parkovima, a kamoli turista pa su idealni za opuštanje i ponekad prijeko potrebni bijeg od gradske gužve.

Ipak bizarni gaf na kraju

Dodajmo tome za kraj bonus zelenu oazu za koju malo ljudi zna. Naime, postoji golemi otok na rijeci Chao Phraya do kojeg se dolazi čamcem lociranog kod hrama Wat Klong Toei Nat. E to je tek preko tjedna lokacija beskrajnog zelenila u kojem praktički nema nikog!

Do ovog čamca bilo je teže doći nego što sam očekivao

Neki u tom parku Sri Nakhon Khuean Khan unajme bicikle i uživaju vozeći se okolo, neki šeću, ali u svakom slučaju, ako želiš u ovom izletu zbilja uživati uzmi taksi do tog hrama i čamca, jer ići pješke zaista je pretjerana pustolovina.

Google karte te par puta odvedu na krivi put, prolaziš kroz neviđene slamove, nagutaš se prašine kamiona i još te psi naganjaju i pokušavaju izgristi pa to valja izbjeći.

Skriveni bangkoški otok vrijedi potražiti, ali na malo mudriji način od mog

No, bio je to mali gaf u odnosu na sve što sam u Bangkoku napravio pet godina ranije pa mogu reći da sam u glavnom gradu Tajlanda napokon dobio svoju zadovoljštinu i nema više potrebe ganjati duhove iz prošlosti…

Autor: Štefek Tajlandski

Imaš nezaboravnu priču, gurmansko otkriće ili vrijedan putnički savjet? Pridruži se ekipi “Putovanje za pamćenje” i podijeli svoj putopis još danas!