U zemlji izuzetno strogih zakona kao što je Singapur, ako pogodiš umjerenu dozu drskosti i zločestoće doživjet ćeš provod života…
Debeljuškasti uredno odjeveni Englez ozbiljno je gledao u mene. A ja nisam imao pojma zašto sam pozvan kod ravnatelja na razgovor. Možda zato što se prvi dan uopće nisam pojavio u školi. Ili možda zato što sam drugi dan zgodnoj učiteljici na pitanje koji je sinonim riječi “hot” odgovorio – “sexy”!
Kako god, u Singapuru s obrazovanjem nema šale. Tamo je uobičajena pedagoška mjera udaranje štapom nediscipliniranog učenika. Ja sam prošao samo s jezikovom juhom, ali ni to mi nije bilo logično, s obzirom da sam ja njih plaćao da me poučavaju engleskom jeziku.
Međutim, iako igranje zločestog dečka u zemlji s tako strogim zakonima obično nije mudar potez, meni je upalilo! Kad sam se vratio u učionicu nakon direktorove prodike o tome kak nije normalno kasniti baš svako jutro, dočekali su me dugi ženski pogledi puni simpatija. A vjerna kolegica iz Hong Konga preuzela je na sebe odgovornost za moju disciplinu i svakog me sljedećeg jutra telefonskim pozivom uspješno budila.
Singapur je sedam vremenskih zona udaljen od Hrvatske pa nije baš ni bilo iznenađenje što se nisam mogao probuditi. Nije pomogla ni užasna sparina, a ni smještaj u suterenu kineskog geta, u zgradi okruženoj ogradom od pet metara, koja nije bila previše poticajna.
Zabranjeno voće nekima je najslađe
Moj hrvatski prijatelj, zaposlen u Singapuru, koji me tamo dočekao također nije pozitivno utjecao na moju školsku disciplinu. Izlazili smo do 3 ujutro, a kad je hladnokrvno zapalio travu na bazenu ispred stambenog kompleksa, skoro sam infarkt dobio.
“Pa piše na aerodromu da se za to dobiva smrtna kazna! A čuvar nas gleda,” rekao sam mu, no nije se dao smesti.
“Čuvar je naš, ne brini. A ta kazna vrijedi samo za dilere.”
Dakle, ima ovdje i većih “badboyjeva” od mene. Ipak, unatoč povremenoj nedisciplini, na kraju tečaja dokopao sam se svoje B2 diplome iz engleskog, ali što je još važnije i hrpe ženskih kontakata u mobitelu.
Finkinja me zvala na ručak pet minuta nakon što sam joj dao svoj broj. Tu su još bile Francuskinja, Kolumbijka i moja vjerna frendica iz Hong Konga. Zatim nam se pridružila i jedna sasvim posebna Indonezijka pa sam imao poker cura s kojima sam navečer izlazio po uzbudljivim disko klubovima jednog od najluksuznijih gradova na svijetu.
Baš ta indonezijska ljepotica bila je nešto posebno. I vrlo brzo smo kliknuli. Čak ni moj gaf, kad sam u muslimanskom restoranu nonšalantno pokušao naručiti svinjetinu nije ohladio njezino zanimanje. A bila je besramno bogata!
Neočekivana romansa uljepšala dojam
Kad su čuli priče o njoj, frendovi su me zezali da je sigurno kćer nekog visoko pozicioniranog generala. Jedina mana bila joj je neumjerenost. Pila je navečer bez mjere, nije znala za sebe, a nerijetko su joj svežnjevi novca ispadali iz torbice u tom stanju.
“Pa ima više novčanica unutra nego maramica!”, u nevjerici je komentirao taksist dok nas je vozio doma nakon jedne od ludih nezaboravnih noći.
Ići s njom okolo po luksuznim šoping centrima i ispijati sok od šećerne trske u barovima na vrhu nebodera bio je užitak koji se pamti, iako je prošlo mnogo godina. A dok sam na Changi aerodromu čekao svoj avion da me vrati u Europu, ona me satima zabavljala na telefonu da bi mi vrijeme brže prošlo.
Kada sam je sljedećeg ljeta ponosno prošetao dalmatinskim turističkim biserima pa čak i obalom Crne Gore, bio sam sretan i ispunjen čovjek.
U godinama koje su slijedile moja indonezijska princeza pretjerano mnogo novca uložila je u plastične operacije i silikone pa danas više ni ne sliči svojem izdanju iz Singapura, kakvo sam najviše volio.
Putevi su nam se razišli, ali ostaju fantastične uspomene s jugoistoka Azije te mi Singapur definitivno predstavlja jednu od najdražih destinacija koje sam u životu posjetio…
Autor: Alonso
Imaš nezaboravnu priču, gurmansko otkriće ili vrijedan putnički savjet? Pridruži se ekipi “Putovanje za pamćenje” i podijeli svoj putopis još danas!
